Ljudi bez duha

Prazni ljudi. Lutkarski ljudi. Kartonski izrezi. Trutovi. Organski portali. Pozadinski znakovi. Zašto ti pojmovi uopće postoje? Jer iz nužde su ih morali izmisliti oni koji su samostalno primijetili isti zagonetni fenomen onaj za koji ne postoji službeno ime: čini se da nekim ljudima nedostaje nešto vrlo važno iznutra. Iako nisu nužno, ništa manje inteligentni, uspješni ili fizički zdravi kao bilo tko drugi, oni ipak ne pokazuju naznake da imaju bilo kakve više komponente u svojoj svijesti.

Tijekom godina primio sam e-poštu od čitatelja koji su došli do istog zaključka. Primijetili su da su neki ljudi začudo jednodimenzionalni i šuplji iznutra. Ovo opažanje nije teško propustiti ali je lako racionalizirati pogotovo s modernim društvom koje je toliko isprano mozgom politički korektnim ali nerealnim konceptom da su svi potpuno jednaki u svakom pogledu koji zanemaruje funkcionalne razlike zbog okolišnih genetskih i što je najvažnije metafizičkih čimbenika.

Pozadina

Ideja o praznim ljudima prvi put mi je osvanula 1999. godine nakon što sam mnogo istraživao sociopate i psihopate a njihovo stanje bilo je medicinski poznato kao APD ili “Antisocijalni poremećaj ličnosti”. Moj interes za tu temu izrastao je iz toga što sam bio prisiljen dugi niz godina patiti pod nekim za koga sam kasnije saznao da ima sve znakove sociopata. “Bez srca” i “bezdušni” bili su opisni pojmovi ali malo sam znao koliko su doslovno istiniti. Primijetio sam u toj osobi prazninu iza očiju i vrlo plitku svjesnu bit koja se činila u korijenu ponašanja koje sam promatrao.

Na kraju sam shvatio da je to isto korijensko stanje prisutno u nekim drugima koji nisu bili izvana sociopatski ali čiji je nedostatak srca bio maskiran dobro prilagođenom društvenom vanjštinom. Drugim riječima ono što bi psihijatrija dijagnosticirala kao APD bila je samo ekstremnija kriminalna traljava manifestacija stanja koje se inače šire izražavalo na društveno prihvatljiv i manje inkriminirajući način. Potonje je ono što može objasniti tijelo praznih ljudi prisutnih u populaciji.

Ali šta tačno nedostaje u njima? Odgovor je jasan ako pogledamo njihova uobičajena ponašanja i kvalitete svijesti.

Bihevioralne i psihičke karakteristike

Njihovo ponašanje teži tome da budu rječit, plitki, egoistični, narcisoidni, svjetovni, grabežljivi i materijalistički. Ponekad su te osobine kamuflirane uglađenom društvenom vanjštinom ali svatko s uviđavnim okom može vidjeti kroz masku. Nedostaje im individualnost neovisno razmišljanje i snažno su pristrani prema držanju mentaliteta stada. Nedostaje im razumijevanje bilo čega izvan materijalne sfere pet osjetila i ne zanimaju ih takva metafizička pitanja osim kao blještavi dodaci za jačanje njihove društvene slike. Također se čine potpuno nesposobni za empatiju traženje duše i samožrtvovanje. Ipak u prisutnosti drugih mogu staviti na blještavu predstavu zabrinutosti nevolje ili altruizma u svrhu društvene manipulacije; na primjer krokodilske suze izazivaju simpatije ili čine nešto lijepo za drugoga isključivo da bi ih kasnije posuli krivnjom i iznudili uslugu.

Psihičko skeniranje njihove svijesti otkriva nešto zanimljivo. Postoji određena jednostavnost ravnost i inertnost u njihovoj suštini čak i ako su njihovi intelekti visoko razvijeni. Za razliku od drugih ljudi njihova svjesna energija je difuzna, dosadna, nepromjenjivija i amorfnija a ne čvrsta, pjenušava, kristalizirana i koncentrirana. Drugim riječima njihovi umovi su poput pješčanih dvoraca umjesto pravih dvoraca. Postoji nešto životinjsko i rudimentarno pilotiranje njihovim tijelima. Čini se da imaju svjesnu svijest baš kao i biljke i životinje ali ne i svjesnu samosvijest kakvu bi ljudi trebali imati. Postoji važna razlika između svijesti i samosvijesti.

Duh: Komponenta koja nedostaje

Faktor koji nedostaje mora biti nešto što biću daje samosvijest volju i sposobnost da cijeni transcendentalne ideale. To nadilazi samo fizičke čimbenike poput nedostajućih dijelova mozga, neispravne genetike ili lošeg odgoja jer su potonji samo nedostaci u hardveru i programiranju biološkog stroja dok problem ovdje uključuje svijest koja upravlja strojem. Ono što intuitivna ili vidovita percepcija pokupi o njihovoj svijesti uključuje metafizičke čimbenike.

Kako nazvati ovu višu komponentu svijesti odsutnom kod nekih ljudi? Obično bi se to zvalo duša ali to je izazvalo previše zbrke u prošlosti. Na primjer povremeni čitatelji koji nisu upoznati s pravilnom definicijom “bezdušnog” mislili su da to znači “potpuno lišen svijesti” au stvarnosti to znači “lišen individualizirane svijesti”. Ne oni imaju neku vrstu energije duše zbog toga što su živi ali duša nije prožeta višom iskrom istinske svjesnosti i samosvijesti.

Stoga ću tu višu iskru nazvati “duhom” i definirati je na sljedeći način: duh je srž individualizirane svijesti taj trajni aspekt nečijeg predstavljanja istinskog jastva koji akumulira iskustva i duhovnu mudrost tijekom cijelog života preživljava fizičku smrt i ostaje netaknut nakon reinkarnacije da nastavi rasti prema ispunjenju svog potencijala. To je božanska božja iskra sjedište slobodne volje holografski fragment stvoritelja koji boravi u samom središtu vašeg bića “ja” koji ste vi unutarnji svjesni promatrač sposoban promatrati čak i vlastito samospoznaje.

Izgleda da nemaju svi ljudi duha. Stoga nemaju samosvijest individualnost mudrost empatiju kreativnu inteligenciju ili savjest. Ono što dodatno potvrđuje ovu hipotezu je da kao što će biti objašnjeno u nastavku može se promatrati potpuno odsustvo sudbine sinkroničnosti simboličkih snova duhovnih lekcija rasta duše i karme u njihovim životima. To je za očekivati ako u sebi nemaju ništa trajno što preživljava smrt i reinkarnira jer samo duh može dobiti od takvih stvari. Bez duha oni su privremena bića čija svijest nastaje neposredno prije rođenja i otapa se nedugo nakon smrti. I ako je tako onda za njih lekcije duhovnog života ne služe svrsi karma iz prošlih života ne postoji nema višeg sebe koji djeluje kao pratitelj niti bi imali istinski interes za bilo što što služi svrsi izvan njihovog trenutnog smrtnog postojanja. Stoga je za očekivati da budu posebno materijalistički svjetovni i svjetovni u svojim ambicijama; opažanje to također potvrđuje.

Ostale komponente

Kako možemo bolje razumjeti sve ovo? Razumijevanjem različitih komponenti i kako se kombiniraju kako bi se napravilo cijelo biće možemo shvatiti brojne razlike i sličnosti između duhovitih i bezdušnih ljudi¹.

Osim duha ostale komponente su tijelo i duša. Duša je nefizičko energetsko sučelje između tijela i duha. Okultisti dijele dušu na eterično i astralno tijelo. Spomenuti “prazni” ljudi imaju tijela i duše ali ne i duhove. Na taj način jasno je da imaju neku vrstu svjesne energije ali ne i trajnu jezgru koja zadržava kontinuitet kroz inkarnacije.

Duša se sastoji od dvije komponente eterične i astralne. Eterična komponenta je kvantno pristrano polje koje čuva fizičko tijelo od entropnog raspada. Ili jednostavnije rečeno energija životne sile sprječava propadanje tijela. Astralna komponenta je apstraktnija i nematerijalna. Djeluje kao sjedište svjesno iskusanh osjećaja i strasti. Osjećaji nisu samo kemijske reakcije u mozgu niti su apstraktne misli u umu. Umjesto toga to su živopisne energije koje žive negdje između a ta međuspremnika zona između potpuno fizičke i potpuno metafizičke je astralna komponenta duše.

Tijelo i ego

Tijelo je biološki instrument kroz koji komuniciramo s našim fizičkim okruženjem. Tijelo dolazi s vlastitim nasljednim raspoloženjima biološkim nagonima i instinktima te algoritmima ponašanja utisnutim u njega kroz društveno programiranje. Ti deterministički utjecaji konvergiraju se kako bi stvorili umjetnu inteligenciju u osobi koja prema zadanim postavkama pokreće tijelo poput računala autopilota koje pokreće zrakoplov.

Ova umjetna inteligencija se ovime naziva “ego”. Njegova temeljna svrha je osigurati opstanak tijela optimizirajući njegovo ponašanje za okolno fizičko i društveno okruženje. Drugim riječima vanjski kondicioniranje programira ego kako bi se postigao opstanak u okruženju iz kojeg potječe to kondicioniranje.

Ali ego nema svoju istinsku svijest. To je samo računalo koje radi na neuralnom (i opunomoćnom eteričnom) hardveru koji simulira živi identitet. Njegova glavna prednost je da budući da je samo računalo samo mora mehanički izračunati i reagirati na situacije umjesto da duboko i svjesno odražava stoga može mnogo brže reagirati na vanjske situacije.

Za duh ego funkcionira kao softverski uređaj koji automatizira interakcije s drugim ljudima i pruža masku identiteta programiranu od rođenja primjerenu lokalnom okruženju. Nešto poput avatara igrača u igri Sims koji izgleda i djeluje kao osoba i čini se da radi svoju stvar kada nije u režiji igrača.

Problem je u tome što je ego u potpunosti proizvod prošlosti a duh potpuno izvan linearnog vremena. Prvi je potpuno deterministički drugi je potpuno neodređen. Prvi je svojstvo materije u nastajanju a drugo trajna kondenzacija svijesti. Njih dvoje imaju impulse koji su često dijametralno suprotni jedan vuče prema materijalnosti drugi prema duhovnosti. Naša svakodnevna svijest poznata i kao niže ja spoj je oboje odnosno dijela duha koji sjaji kroz masku ega i poistovjećuje se s njom analogno vozaču toliko apsorbiranom u činu vožnje da je za njega automobil postao produžetak njegovog tijela².

Fizički ili duhovni utjecaji na dušu

Sada duša u između tijela i duha i posredovanja između njih pod utjecajem je oboje. Preuzima svoju organizaciju i funkciju prema impulsima i duha i tijela. Na primjer astralno tijelo reagiralo bi i na kemijski lijek koji izaziva osjećaj euforije kroz tijelo a duh se voljno poziva na uzvišeni osjećaj duhovne radosti iako učinci na astral nisu identični.

Isto tako eterično tijelo može promijeniti svoju strukturu nekom ozljedom fizičkog tijela ili nekom blokadom ili abnormalnošću u astralnom tijelu koje prožima njegov utjecaj do eterične razine. Bez obzira na utjecaje tijela i duha na dušu njihovi učinci i dalje se zadržavaju u duši poput čaja koji nastavlja cirkulirati nakon što je promiješan. Zato sam rekao da ego radi i na neuralnom i na eteričnom hardveru. Unatoč tome što potječe iz fizičkog ego daje zamah svoje kondicije eteričnom³.

Posljedice nedostatka duha

Imajući na umu prethodnu razmislite što se događa kada netko ima tijelo ego i dušu ali mu nedostaje duha. Prije svega cijela njihova šminka bila bi rezultat materijalnih utjecaja poput genetike i okoliša. Sjedište njihove prividne inteligencije bio bi ego. I bez protuteže duha njihov ego bi vladao kraljem. Dakle u skladu s funkcijom ega takvi bi ljudi bili potpuno posvećeni materijalnom i društvenom opstanku.

Primijetite da ljudi s duhom koji su budni svojim duhovnim impulsima često donose samovoljne odluke koje ne služe financijskim društvenim ili egoističkim dobicima koji su u suprotnosti s očekivanjima darvinističkih evolucijskih načela i koji služe samo duhovnim ciljevima. Takvi impulsi su odsutni kod ljudi bez duha tako da su doista optimizirani za opstanak u fizičkom svijetu. Bez savjesti empatije ili unutarnje bitke između ega i duha koji ih koče oni mogu brže i lakše uspjeti u svojim svjetovnim sredinama bez obzira na cijenu za druge.

Da biste bolje razumjeli njihove metafizičke razlike razmislite što se događa s duhovitim i bezdušnim ljudima nakon fizičke smrti.

Duh i duša ugnijezdili su se jedan unutar drugoga zajedno napuštaju fizičko tijelo. Nakon nekog vremena eterična komponenta duše se raspada ostavljajući samo duh ugniježđen unutar astralnog tijela. Astralno tijelo se tada također raspada. Raspad eteričnih i astralnih tijela što znači raspad ili odbacivanje duše u kršćanskom ezoterici su poznati kao druga smrt⁴. Oslobođeni duh zatim ulazi u zagrobni život prije reinkarnacijskog života.

Reinkarnacija uključuje duh koji oko sebe formira novu dušu a zatim klizi u novo fizičko tijelo. U sekvencijalnim reinkarnacijama koji talenti predispozicije i neravnoteže koje je stekao iz prethodnih života utječe na novu inkarnaciju.

U slučaju ljudi bez duha život počinje na sljedeći način. Kako se fetalno tijelo rađa u maternici duša se formira po prvi put poput pijeska na plaži koji se skuplja u obliku dvorca i pridružuje se tijelu. Ova kombinacija proizvodi rudimentarnu svijest. Nakon rođenja takva osoba postaje samo proizvod genetike i okoliša zbog odsutnosti duha. Bez duhovne protuteže biološki nagoni i društveno programiranje postaju njihovi primarni impulsi u životu.

Nakon fizičke smrti njihova duša evakuira tijelo možda sadrži dugotrajni otisak ega a nakon nekog vremena se raspada i reapsorbiramo u jezero energije iz kojeg je izvorno nastalo. Ništa od njihovog identiteta ne opstaje. Za ljude bez duha ovaj život je njihov jedini. Formiraju se po ulasku i otapaju se po izlasku. Ne može biti drugačije ako im nedostaje jezgra individualizirane svijesti.

Tako sve što duhovna osoba ima zbog kontinuiteta svojih inkarnacija nedostaje u životu osobe bez duha. Na primjer bezdušni ne bi imali potrebu za životnim lekcijama ili iskustvima duhovnog učenja. Koja bi bila svrha da ono što se dobije nestane nakon smrti? Stoga su ljudi bez duha oni koji ne mogu naučiti duhovne lekcije koji ne mogu duhovno profitirati od životnih kušnji koji ne mogu prenijeti ono što je stečeno na njihove uzastopne inkarnacije. I tako se ne brinu za lekcije poniznosti empatije suosjećanja razumijevanja ili oprosta. Umjesto da se mijenjaju kao ljudi kroz duhovno sazrijevanje u životu oni se mijenjaju samo u smislu bolje prilagodbe životu kroz kondicioniranje. Na primjer dok duhovita osoba može vidjeti pogrešku svojih putova i postati ponizna osoba bez duha jednostavno bi naučila da ne bude uhvaćena sljedeći put.

Karma je još jedan metafizički čimbenik koji je odsutan u životu ljudi bez duha. Postoje mnoge zablude o karmi pa ću prvo objasniti svoje razumijevanje o njoj prije nego što pokažem kako njezina odsutnost utječe na život osobe bez duha.

Karma (negativan tip) je jednostavno duhovni dug ili neravnoteža stečena kršenjem slobodne volje sebe ili drugog. Kršenje vlastite slobodne volje događa se kada napravite izbor tijekom neukog stanja kao kada se poistovjećujete s egom i djelujete prema njegovim impulsima što krši izbor napravljen tijekom duhovno trijeznijeg stanja.

Nakon počinjenja kršenja slobodne volje viši aspekt svijesti povezan s duhom žali zbog pogreške i obvezuje se da će je ispraviti čak i ako niži aspekt povezan s egom to pokuša ignorirati. Karmička neravnoteža tada privlači iskustva koja podučavaju lekciju ispravljanju tog neznanja bilo u ovom ili sljedećem životu. Naučena lekcija je univerzalna i ne zahtijeva sjećanje na izvorni izbor koji ga je izazvao samo razumijevanje lekcije. Karmičko iskustvo nije ono što je suđeno već naučena lekcija stoga se karma ponekad može ublažiti preventivnim razumijevanjem i oprostom bez nužnog učenja na teži način kroz iskustvo.

Ali bez duha nema prave slobodne volje i istinskih lekcija koje se mogu naučiti. Stoga bezdušni nemaju karmu i umjesto toga žive potpuno pod zakonima slučajnosti i zakonom džungle. Dok se duhovita osoba može roditi s karmičkim hendikepima jer bez duha ti hendikepi bi strogo bili stvar slučajnosti ili rođenja i ne bi služili višoj metafizičkoj svrsi. Isto je i s vremenom i načinom njihove smrti; budući da su duhoviti ljudi možda labavo isplanirali svoj život prije inkarnacije uključujući način na koji će umrijeti ljudi bez duha umiru u slučajnim okolnostima bez svrhe ili značenja osim ako njihova smrt na neki način ne igra važnu ulogu u scenariju predinkarnacije duhovnog pojedinca.

Ostali čimbenici koji nedostaju uključuju smislene simboličke snove sinkronitete veće intuitivno vodstvo i njihovu osobnu ruku sudbine. Ljudi bez duha ne doživljavaju ništa od toga jer to ne mogu niti trebaju. To bi trebalo biti očito iz razumijevanja uloge duha ali ja ću razraditi radi jasnoće.

Smisleni snovi prvenstveno služe za upozoravanje osobe na duhovne neravnoteže koje treba ispraviti ali osoba bez duha nema potrebe za takvim porukama. Oni također nemaju ništa više za slanje takvih poruka. Bez trajne jezgre individualnosti oni nemaju “više ja” što je usavršena buduća manifestacija duha koja seže kroz vrijeme kako bi pomogla ekstenzijama sebe još uvijek u linearnoj prošlosti. A bez višeg jastva nemaju unutarnje intuitivno vodstvo koje bi pružilo određene poticaje i zaštitu u životu. Dakle dok bi duhovita osoba mogla iskusiti nakazne sinkroničnosti i savijanje zakona stvarnosti kako bi ih spasila od prerane smrti osoba bez duha koja nema takav smjer i zaštitu bi stradala prema slučaju.

Čakra Razlike između duhova i bez Duha

Također postoji razlika između duhovitog i bezdušnog u tome koje čakre imaju. Čakre su vortički energetski centri koji povezuju dušu s tijelom i povezuju duh i tijelo kroz dušu. Svaki centar se pozicijski podudara s glavnim žlijezdama fizičkog tijela a svaki služi različitoj funkciji ponašanja.

Donje čakre povezane su s takvim aspektima ponašanja kao što su fizički instinkt seksualni impulsi osnovne emocije osobna moć i intelektualna aktivnost. Svi ih posjeduju. Bezdušni međutim nemaju potrebu za višim čakrama odnosno srcem krunom i čakrama trećeg oka jer su to one koje se isključivo povezuju s duhom.

Srčana čakra središte viših emocija poput suosjećanja empatije duhovne jubilarnosti nedostaje u bezdušnom jer nema duha koji bi se povezao s tim emocijama. Krunska čakra kroz koju se očituje veće intuitivno razumijevanje originalnost i kreativnost te povezanost s objektivnom istinom. Čakra trećeg oka smještena između obrva obično se koristi za percepciju pojava i koncepata izvan materijalnog područja a ljudi bez duha ograničeni na svijet pet osjetila također nemaju potrebu za tim.

Prema tome još jedna razlika između duhovitog i bezdušnog je u tome što prva ima svih sedam čakri dok potonjoj nedostaju tri više srce kruna i čakra trećeg oka⁵. To dodatno pridonosi intuitivnoj ili vidovitoj percepciji da su ljudi bez duha ravni i inertni iznutra bez obzira na to koliko su animirani izvana jer spektru njihovih eteričnih ili aurskih vibracija nedostaju određene boje i stoga su niže ukupne razlučivosti.

Sve gore navedeno proizlazi iz jednog jednostavnog postulata: da nekim ljudima nedostaje duha i da im stoga nedostaju i više čakre. Ako duboko razmišljate o tome što to podrazumijeva, shvatit ćete kako ovaj postulat objašnjava cijeli niz opažanja koja imamo u vezi s takozvanim praznim ljudima.

Razlika između ljudi bez duha i duhovno uspavanih ljudi

U ovom trenutku možda se pitate koja je razlika između ljudi bez duha i duhovitih koji duhovno spavaju u životu ili su jednostavno nezreli. Uostalom oboje mogu biti svjetovni u svojim ciljevima i temeljito uhvaćeni u iluziju “matrice”. Oba možda nisu svjesni snova ili sinkronija niti pokazuju mnogo empatije. Na primjer postoje negativni ljudi koji su potpuno pod utjecajem svog ega i vanjskih negativnih sila koji mogu počiniti nasilne zločine pa čak i masovno ubojstvo bez treptanja oka. Nisu svi bez duha. Ali svi su oni doista praznina utjecaja duha kada je u pitanju bavljenje takvim neljudskim ponašanjem. Nekima nedostaje duha, drugima je duh usnu.

Razlika je u tome što živahna ali infantilna/uspavana osoba još uvijek ima latentni duhovni potencijal. Dakle oni još uvijek imaju čak iu malim količinama prisutnost tih gore spomenutih duhovnih čimbenika i dinamike. Oni još uvijek mogu trpjeti posljedice karmičkog duga izazvanog glupim izborima još uvijek mogu dobiti simbolične snove pokušavajući ih upozoriti na duhovne neravnoteže u životu čak i ako ga ignoriraju još uvijek mogu doživjeti sinkronu pomoć u oblikovanju svojih života protiv izgleda čak i ako ga ne mogu vidjeti.

Ljudi bez duha u potpunosti nemaju taj potencijal. Ne mogu duhovno rasti. Ovo nije teorijska deklaracija već bolna lekcija naučena iz toga što su se bavili s previše takvih osoba koje nikada nisu pokazivale nikakve znakove rasta ili evolucije bez obzira na to koliko im je pomoći i mogućnosti za poboljšanje dano. U najboljem slučaju se prilagođavaju ali više izvan kondicioniranja i izračuna nego stvarnog razumijevanja.

Postoji još jedna važna razlika. Duhovi imaju živote primjerene njihovim duhovnim potrebama. Dakle postoji korespondencija između njihove duhovne zrelosti i vrste života. Duhovi dojenčadi vodit će grube živote jer osnovno postojanje je sve što im treba a sve više bi im bilo previše za rukovanje ili dobivanje. U međuvremenu bezdušni žive bez obzira na život u koji su vođeni okolnostima i vlastitom lukavošću što može značiti biti prosjak korporativni izvršni direktor ili slavni autor. Bez ograničenja uspostavljenih duhovnim potrebama bezdušni nemaju duhovne granice ili kurikulume koji strukturiraju njihove živote. I zato “prazni” ljudi nisu samo duhovno zaspali ili infantilni jer postoji klasa ljudi koji dijele istu inertnost iza svojih očiju bez obzira na vrstu života društveni položaj intelektualno umijeće i fizički izgled.

Psihopati sociopati i narcisi

Ekstremnije manifestacije odsutnosti duha poznate su u psihologiji kao psihopatski, sociopatski ili narcisoidni poremećaji osobnosti. Duhoviti ljudi koji odgovaraju ovom stanju su zavedeni i taoci svog ega ali mogu biti rehabilitirani. Umjesto da im nedostaje empatije, njihova empatija je ili potisnuta ili raseljena. To nisu pravi psihopati već duhoviti ljudi s poremećajima osobnosti.

Prava psihopatija i sociopatija međutim ne mogu se izliječiti jer je nešto u osnovi manjkavo u srži takvih osoba. Nedostaje im empatije i kajanja a te se osobine ne mogu oporaviti jer nikada nisu bile tamo. Neizlječiva priroda psihopatije prihvaćena je činjenica u psihologiji. Vjeruje se da je uzrok abnormalnost u centrima za bol i strah u mozgu. Unatoč tome bez uravnoteženog utjecaja duha takve abnormalnosti uvele bi nekontrolirane pogreške u programiranje ega koje zatim divlja do točke dolaska do pozornosti pravnog i medicinskog sustava. Ono što medicinski sustav može dijagnosticirati je samo ekstremna i neuredna manifestacija stanja koje je raširenije u cijeloj populaciji. Drugi ljudi bez duha s pravilno funkcionirajućim egom bolje drže svoj nedostatak empatije i kajanja kamufliranim pod profinjenijim društvenim programiranjem.

Zašto bez duha? Što drugi kažu

Teorije obiluju o tome zašto neki ljudi nemaju višu komponentu svoje svijesti i koju svrhu služe u većoj šemi stvari. Budući da nisam prvi koji je iznio ovo opažanje sada ću ukratko raspraviti što su drugi rekli kako biste mogli odmjeriti dostupne opcije.

John Baines piše u svojoj knjizi “Zvjezdani čovjek” da ljudi kao i sve životinjske vrste imaju kolektivnu dušu jedinstvenu za svoju vrstu. Ovo kolektivno nesvjesno ima de-individualizirajući utjecaj na ljude gurajući ih prema mentalitetu mafije, mentalitetu stada i prateći gomilu. Rupert Sheldrake bi ovo nazvao ljudskim morfogenetskim poljem. Ljudi koji nisu razvili vlastitu svjesnu individualnost samo su automati koji slijede uspavajuči utjecaj kolektivnog nesvjesnog kao da su produžeci uma košnice. Cilj ezoteričnog treninga je odvojiti se od stada razviti vlastitu volju i time postati slobodno biće.

Rudolf Steiner izrazio je slične osjećaje. Njegov temeljni rad “Filozofija Slobode” bavio se ovim problemom. Steiner je rekao da sve dok se ljudi pokoravaju vanjskom autoritetu vlastitim biološkim instinktima ili animalističkim dijelovima sebe koji su zajednički ostatku čovječanstva oni nisu slobodna bića. Sloboda proizlazi iz odabira na temelju intuitivnog razumijevanja onoga što svaka opcija podrazumijeva i što to znači. Ovaj čin slobodne volje zahtijeva introspekciju i duhovnu sposobnost djelovanja s mjesta istinskog razumijevanja. Steiner je priznao da nisu svi introspekti u mjeri potrebnoj za donošenje inteligentnih izbora slobodne volje. U privatnim raspravama Steiner je otišao još dalje:

Ta djevojčica L.K. u prvom razredu mora imati nešto jako loše unutra. Ne možemo puno učiniti. Takvi slučajevi se povećavaju u kojima se djeca rađaju s ljudskim oblikom ali zapravo nisu ljudska bića u odnosu na njihov najviši ja; umjesto toga oni su ispunjeni bićima koja ne pripadaju ljudskoj klasi. Priličan broj ljudi rođen je od devedesetih godina bez ja, to jest nisu reinkarnirani već su ljudski oblici ispunjeni nekom vrstom prirodnog demona. Postoji prilično velik broj starijih ljudi koji zapravo nisu ljudska bića već su samo prirodni; oni su ljudska bića samo u odnosu na njihov oblik. Međutim ne možemo stvoriti školu za demone.

Učitelj: Kako je to moguće?

Dr. Steiner: Kozmička pogreška sigurno nije nemoguća. Odnosi pojedinaca koji dolaze u zemaljsko postojanje odavno su određeni. Postoje i generacije u kojima pojedinci nemaju želju doći u zemaljsko postojanje i biti povezani s tjelesnošću ili odmah otići na samom početku. U takvim slučajevima ustupaju i druga bića koja nisu sasvim prikladna. To je nešto što je sada vrlo uobičajeno da ljudska bića idu okolo bez ja; oni zapravo nisu ljudska bića već imaju samo ljudski oblik. Oni su bića poput duhova prirode koje ne prepoznajemo kao takve jer se kreću u ljudskom obliku. Oni su također sasvim različiti od ljudskih bića u odnosu na sve duhovno. Oni se na primjer nikada ne mogu sjetiti takvih stvari kao što su rečenice; imaju sjećanje samo na riječi a ne na rečenice.

Zagonetka života nije tako jednostavna. Kada takvo biće umre vraća se u prirodu iz koje je došlo. Leš propada ali nema pravog otapanja eteričnog tijela a prirodno biće se vraća u prirodu. Također je moguće da se dogodi nešto poput automata. Cijeli ljudski organizam postoji i moguće je automatizirati mozak i razviti neku vrstu pseudomoralnosti.

Ne volim govoriti o takvim stvarima jer smo često bili napadnuti čak i bez njih. Zamislite što bi ljudi rekli kad bi čuli da kažemo da postoje ljudi koji nisu ljudska bića. Ipak to su činjenice. Naša kultura ne bi bila u takvom padu da ljudi snažnije osjećaju da određeni broj ljudi ide okolo koji su jer su potpuno nemilosrdni postali nešto što nije ljudsko već su demoni u ljudskom obliku.

(Fakultetski sastanci s Rudolfom Steinerom Vol. 2 3. srpnja 1923. str. 649-650)

G. I. Gurdjieff je govorio na istoj liniji. Njegova predavanja u “Pogledima iz stvarnog svijeta” sažimaju njegov stav. Ljudi se rađaju kao prazni škriljevci kao biološki strojevi bez samosvijesti. U nekom trenutku života osoba ili razvija “ja” ili se grana na suprotan put prema daljnjoj mehanizaciji i propadanju. Dakle prema Gurdjieffu “prazni” ljudi su oni koji nikada nisu razvili svoju samosvijest kao što su trebali ali svi počinjemo ravnopravno. Ne vjerujem da je to istina jer postoje dojenčad i djeca koja očito imaju visok osjećaj iza očiju i očekivano ponašanje samosvijesti dok drugim dojenčadi i djeci nedostaje što sugerira faktor reinkarnacije kod nekih ljudi i potpunu odsutnost duha uključujući potencijal za duh kod drugih ljudi.

Boris Mouravieff je najopsežnije pisao na temu ljudi bez duha. Pogledajte njegova tri sveska serije “Gnosis” posebno drugi i treći svezak. Njegov se pristup temelji na ezoteričnom kršćanstvu pa tako uvelike citira sveta pisma a istodobno ima mnogo zajedničkog s tradicijom “Četvrtog Puta” Gurdjieffa koja sama po sebi čini se vodi sve do sufističkih učenja. Prema Mouravieffovom tumačenju “Knjige Postanka” postojali su ljudi prije Adama i Eve ali da su samo Adam i opunomoćenik Eva i njezini potomci primili dašak duha od boga. Tako danas postoje dvije miješajuća pod-rasa ljudi pre-Adamski bez duha i Adamski koji ga imaju. Mouravieff objašnjava da pred-Adamski služe svrsi žetve energije od Adamskih kao dijela kozmičkog prehrambenog lanca. Također istražuje metafizičke razlike između njih u odnosu na pred-Adamiće koji nedostaju određenim “centrima” koji su analogni čakrama. Mouravieff vjeruje da pred-Adamski imaju grupnu dušu jedinstvenu za svoj kolektiv i da će se tek nakon daljnjih eona evolucije njihova kolektivna duša razlikovati u individualne duhove poput onoga što Adamici već imaju.

“Corpus Hermeticum” poznati hermetički i gnostički tekst napisan prije gotovo dvije tisuće godina također navodi da svi ljudi nemaju iskru božanskog razuma (nazvan Nous) aktivnog u sebi te da je bez Nousa čovjek više poput “iracionalnog stvorenja” (životinje) u svojim motivacijama ograničenoj percepciji i načinu života. Trebalo bi pročitati cijeli tekst da bi se to razumjelo u odgovarajućem kontekstu. Pogledajte prijevod na engleski pod nazivom Hermesova put: Novi prijevodi Corpus Hermeticuma (Inner Traditions 2000).).

Naposljetku “Kasiopaejski Transkripti” bave se djelima Mouravieffa i pružaju neke ključne uvide u predmetnu stvar. Izvor kanaliziranja tvrdi da su neki ljudi prazni portali kroz koje će raditi druge inteligencije da među njima imaju ujednačene aure nemaju više čakre mogu biti vrlo vješti u oponašanju “duševnih” (duhovitih) ljudi reflektirajući vlastitu energiju duše te da u konačnici služe kao kanali iz kojih se naša energija može sifonirati za prikupljanje negativnim hiperdimenzionalnim bićima. Sve je to u skladu s mojim zapažanjima i spisima Mouravieffa i Gurdjieffa osim malo realističnijih od stajališta ta dva tradicionalista. Dok John Baines kaže da su neki ljudi produžeci ljudske kolektivne duše Kasiopaejci kažu da su oni umjesto produžetaka određenih duša životinjske skupine. Kažu da takvi takozvani “organski portali” služe kao most između ljudskog i životinjskog carstva pomažući u prijenosu viših ljudskih energija tim dušama životinjske skupine kako bi se ubrzala njihova evolucija ali da su njihovu funkciju otele više negativne sile za vlastitu upotrebu energije.

Dakle ono što govorim u ovom članku nije bez presedana. Samo sam samostalno promatrao “prazne” ljude 1999-2001 a zatim kružio kroz razne osobne špekulacije i postojeće teorije prije nego što sam se nagodio na trenutnu objašnjenu u ovom članku.

Vjerujem da postoji nekoliko načina na koje ljudi završe bez duha. Neki su rođeni na taj način jer se nijedan duh nikada nije ukorijenio baš kao ni kazališna sjedala koja ostaju prazna jer za njih nitko nije kupio ulaznice. Drugi su možda počeli s duhom ali su ga imali da ode u nekom trenutku života. Mogao se evakuirati zlostavljanjem ili iznenadnom ekstremnom traumom ili postupno ispariti iz desetljeća rutine ubijanja duše. Ne moraju svi koji umru nužno umrijeti. Ljudi mogu nastaviti s postojanjem kao šuplje školjke kao odjeci nekadašnjeg sebe sada bez duha koji im je nekada davao iskru. Postoje i druge tamnije pojave poput mrtvih ljudi koje vanzemaljci reanimiraju naprednom tehnologijom ljudskim klonovima i drugim vrstama umjetnih humanoida kojima bi nedostajao duh ali oni su relativno rijetki i stoga nisu vrijedni rasprave u ovom članku (pogledajte umjesto toga moj članak o ljudskoj simulacri).

Ovdje govorim uglavnom o većem sektoru stanovništva kojem prirodno nedostaje duha koji je uvijek imao kroz povijest i koji je zbog svoje grabežljive i svjetovne prirode gravitirao vrhu društvenih ekonomskih i političkih hijerarhija i učinio svijet antagonističkim prema duhovnim impulsima.

Prednosti razumijevanja

Kao što možete vidjeti ova ideja da nekim ljudima nedostaje duha objašnjava mnogo o robotskoj animalističkoj grabežljivoj strani čovječanstva. Mnogi od nas su pod lažnom pretpostavkom da smo iznutra svi isti da bismo ako bismo hodali u tuđim cipelama u potpunosti razumjeli njihove motivacije. Ali nisu svi neljudski činovi trag natrag do pukih okolišnih varijabli. Postoje slučajevi u kojima čak i ako se stavimo na njihovo mjesto ne bismo djelovali isto. To je zato što uzrok njihovih motivacija nije okolišni već metafizički: odsutnost duha i vrhovna vladavina ega.

Oni koji ignoriraju mogućnost ljudi bez duha nastavit će tresti glavom u frustraciji zbog ponašanja koja jednostavno ne mogu izračunati i moraju ili ignorirati ili racionalizirati. Na primjer kada se radi o psihopatu bez duha takvi se pojedinci lako varaju i manipuliraju.

Tek nakon što se iznova opeku shvaćaju da su neki ljudi drugačija vrsta životinje da neki ljudi nisu popravni jer se ponašaju potpuno i zdravo u skladu sa svojom predatorskom prirodom bez duha. To se posebno odnosi na psihopatsku elitu koja upravlja ovim zatvorskim planetom; ne mogu se rehabilitirati učiniti da vide pogrešku svojih puteva ili uvjereni kroz apele na empatiju.

Oprez i zaključak

Međutim ne bi bilo mudro gledati na bezdušne s prezirom. Oni su ono što jesu žive svoje živote u skladu sa svojom šminkom. S njima se ne treba postupati drugačije od načina na koji se postupa s divljom životinjom koja djeluje u skladu sa svojom divljom prirodom. Samo pokušavajući držati bezdušne do viših duhovnih standarda dolazi do frustracije. Ne očekujući previše od njih i shvaćajući zašto se ponašaju kao i oni frustracija ustupa put mirnom uvidu.

Niti se vrijedi potruditi da pokušate uočiti tko je bez duha jer ćete u dvosmislenim slučajevima vjerojatno pogriješiti na strani paranoje. Budući da bezdušna ponašanja tvore podskup ponašanja duhovitih ljudi samo ponašanja jedinstvena za duhovne ljude mogu omogućiti brzu i određenu identifikaciju a zatim samo tko je definitivno duhovit. Uočavanje funkcionira samo za odabir onoga tko je istinski duhovit što se najlakše događa s duhovitim pojedincem na vašoj valnoj duljini. Osjetit ćete život u njihovim očima jasnu i jedinstvenu energiju iza njihovih riječi te originalnost i neovisnost iza njihovih misaonih procesa.

Dodatak I: Najčešća pitanja

Kako da znam da nisam osoba bez duha? – Ako ste iskusili i jednu osobinu jedinstvenu za duh onda niste bez duha. Sama činjenica da ste se to pitali da ste nesigurni i želite znati sigurno pokazuje samosvijest i introspekciju što je još jedna osobina duha. Bez obzira na to bolje je pretpostaviti da imate duha i radite na razvoju njegovih kvaliteta kao što su intuicija empatija i lucidnost a sve to dok ste svjesni svojih nižih egoističnih impulsa i sprječavate djelovanje na njih.

Pretpostavljam da je moj (prijatelj supružnik roditelj) osoba bez duha što da radim? – Odvojite na trenutak pitanje jesu li duhoviti ili ne i usredotočite se isključivo na to možete li nastaviti biti s njima. Jesu li toliko manipulativni, iscrpljujući, uvredljivi ili na drugi način štetni za vašu dobrobit da morate pobjeći? Ako je tako onda nije važno imaju li duha ili ne. Jesu li tako prijateljski raspoloženi i laki da ti ide sasvim dobro što ih imaš u životu? Ako je tako onda nije važno imaju li duha ili ne. Dakle iz praktične perspektive samo se morate brinuti možete li se nositi s tim da ih imate u svom životu. Gdje razlika između duhovitog i bezdušnog dolazi do izražaja u suočavanju s psihopatskim ljudima gdje se čak i nakon obećanja da će se promijeniti stalno vraćaju svojim nasilnim putevima; onda je u nekom trenutku umjesto racionalizacije da su samo pogrešni i trebaju još više vremena i pažnje bolje zaključiti da se možda ponašaju savršeno u skladu s onim što stvarno jesu. Naivni ljudi koji misle da su svi jednako dobri iznutra nastavit će racionalizirati i uzimati zlostavljanje ali oni s višim razumijevanjem prije će prepoznati znakove upozorenja uzaludnosti i spasiti se nevolje.

Kako taj koncept ljudi bez duha nije na neki način razdoran rasistički progoniteljski i antitetski prema ideji ljudske jednakosti jedinstva sklada i bratstva? – Ako je teorija istinita da nekim ljudima zapravo nedostaje duha onda istinu o tome ne treba zanemariti zbog političke korektnosti. Kada se pravilno primjenjuje znanje može dugoročno dovesti do veće stabilnosti i sklada. Na primjer svaki pokušaj utopijskog društva nije uspio jer je utemeljen na naivnim pretpostavkama o sastavu svog građanstva; sebični psihopatski grabežljivi pojedinci završe kvareći utopiju. Ako je utopija utemeljena na potpunom razumijevanju takvih tipova tada su mogle biti uvedene mjere za sprječavanje korupcije. Također ne treba kriviti teoriju za posljedice njezine pogrešne primjene; oni koji ga pogrešno primjenjuju koriste ga kao sredstvo za zadovoljstvo vlastitog ega umjesto da ga primjenjuju iz duhovne perspektive. Umjesto odbacivanja teorije zbog njezine pogrešne primjene treba uložiti bolje napore kako bi se spriječila njezina pogrešna primjena. Konačno jedinstvo cijelog života može se prepoznati bez žrtvovanja svijesti o funkcionalnoj raznolikosti koja ga obuhvaća; i samo pravilnim razumijevanjem svakog dijela tog jedinstva cjelina se može prepoznati u punoj jasnoći umjesto pukog neukog blaženstva.

Dodatak II: Koreliranje izvora

John Baines – The Stellar Man
Rudolf Steiner – Theosophy
Rudolf Steiner – The Philosophy of Freedom
Rudolf Steiner – Outline of Occult Science
G. I. Gurdjieff – Views from the Real World
P. D. Ouspensky – In Search of the Miraculous
Clement Salaman et al… – The Way of Hermes (Corpus Hermeticum)
Dion Fortune – Psychic Self-Defense
Boris Mouravieff – Gnosis Volumes I-III
LKJ et al… – The Cassiopaean Transcripts
Amit Goswami – The Self-Aware Universe

Za izvatke iz nekih od tih izvora pogledajte ovaj PDF.

Dodatak III: Permutacije metafizičkih komponenti

Da biste pokazali nužnost pojmova kao što su duh tijelo eterično i astralno evo popisa kako se te komponente kombiniraju u različite vrste entiteta. Kao što ćete vidjeti razlika između tih entiteta ne može se objasniti s manje od tih komponenti.

Elementarska materija:

tijelo

Kristali i biljke:

tijelo | eterično

Prosječne životinje:

tijelo | eterično | astralno

Ljudi bez duha:

tijelo | ego | eterično | astralno

Duhoviti ljudi:

tijelo | ego | eterično | astralno | duh

Duhoviti ljudi nakon što su odlučili utjeloviti prva faza:

astralno | duh

Duhoviti ljudi nakon što su odlučili utjeloviti druga faza:

eterično | astralno | duh

Duhoviti ljudi neposredno prije rođenja:

tijelo | eterično | astralno | duh

Duhoviti ljudi nakon djetinjstva:

tijelo | ego | eterično | astralno | duh

Duhoviti ljudi nakon fizičke smrti:

ego | eterično | astralno | duh

Duhoviti ljudi nakon “druge” smrti tijekom zagrobnog života:

duh

Ljudi bez duha nakon stvaranja embrija:

tijelo | eterično

Ljudi bez duha neposredno prije rođenja:

tijelo | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon djetinjstva:

tijelo | ego | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon fizičke smrti:

ego | eterično | astralno

Ljudi bez duha nakon “druge” smrti:

(ništa)

Umjetni humanoidi:

tijelo | ego | eterično

eterični oblici misli i astralni biljni i životinjski svijet:

eterično | astralno

Anđeoska bića:

astralno | duh

Demonska bića:

ego | eterično | astralno

Duhoviti astralni projektori:

ego | astralno | duh

Eterični izvanzemaljci i nadišli ljude:

eterično | astralno | duh

Bilješke

¹ U slučaju da se neko zapita zašto nam uopće trebaju pojmovi poput duha duše astrala i eteričnog to je zato što oni čine najjednostavniji model koji objašnjava veliko tijelo poznatih opažanja u skladu s Occamovom britvom. Ljudi koji ismijavaju nužnost takvih metafizičkih razlika i vjeruju samo u tijelo ili samo u tijelo i dušu izostavljaju određena ključna zapažanja pa je njihov pretjerano pojednostavljen model dovoljan za njihov manji skup davanja. Međutim model se mora proširiti tako da uključuje opažanja vidovnjaka pronicljivo perceptivnih i svih koji su iskusili paranormalno. Pritom u sliku ulaze dodatni pojmovi duha duše astrala i eteričnosti. Vjerujem da su to minimalne komponente potrebne za objašnjavanje ljudi bez duha. Ali to objašnjava puno više samo pogledajte Dodatak III. Međutim ti pojmovi također nisu samo ad hoc objašnjenja. Umjesto da su samo teoretska eterična i astralna tijela mogu se izravno doživjeti kroz astradnu projekciju i vidljiva od strane vidovnjaka.

² Amit Goswami s velikim uvidom objašnjava kako nedeterministička svijest stječe determinističke osobine kondicioniranjem u fizičkom tijelu kako kvantni sustavi mogu steći klasične karakteristike. Pogledajte poglavlja 13 i 14 njegove knjige Samosvjesni svemir.

³ Što znači da se ego utiskuje na eteričnu komponentu duše? Kao prvo povezuje se s mnogo toga što je Rudolf Steiner napisao o eteričnom dvojniku, dvojnik tajanstvenoj strani sjene koja je antagonistička prema našem duhovnom blagostanju. Također se veže za Steinera koji spominje da u Aziji gdje je obožavanje predaka uobičajeno demonska bića mogu nositi odbačene eterične školjke preminulih osoba i time sebi primiti svu psihičku energiju koja se daje tom identitetu tijekom bogoslužja. Nadalje ego koji se nastavlja nakon smrti u eteričnom obliku može objasniti određene vrste duhova kao i problem astralnih/eteričnih varalica u kanaliziranju pri čemu negativno biće može usko oponašati preminulog rođaka. Svi ti fenomeni sugeriraju da neki dio svjetovnog identiteta osobe (ego) preživljava smrt a budući da ne može biti preko fizičkog tijela to mora biti sljedeća najbliža stvar: eterična komponenta duše. I na kraju kada je riječ o istinskoj umjetnoj inteligenciji u kvantnim računalima i kibernetskim bićima treba očekivati da će oni biti popraćeni eteričnim poljem baš kao što biljke imaju eterično polje koje bi pomoglo u tome da umjetna inteligencija ima neku razinu “života” a ne da bude samo deterministički stroj s pseudo-slučajnim izlazom.

⁴ Izraz “druga smrt” je biblijski. “Onaj koji nadvlada neće biti povrijeđen drugom smrću.” Otkrivenje 2:11. “I smrt i pakao su bačeni u jezero vatre. Ovo je druga smrt. I tko god nije pronađen zapisan u knjizi života bačen je u vatreno jezero.” Otkrivenje 20:14-15. Boris Mouravieff i Kasiopaejci protumačili bi to otprilike na sljedeći način: ‘prevladati’ znači razviti duh ‘druga smrt’ je otapanje eteričnih i astralnih komponenti duše a ‘jezero vatre’ predstavlja nediferenciranu grupnu dušu u koju se duša otapa. Što vatra radi osim što se topi i pretvara u pepeo uklanjajući sve tragove prijašnje prepoznatljivosti? Druga smrt se događa nakon prve smrti. Ako je prva smrt smrt fizičkog onda druga mora biti smrt nefizičkog. Vjerujem u ovo tumačenje jer ima smisla.

⁵ “Viši” znači viši u funkciji a ne pozicijski viši na tijelu tako da čakra grla nije viša čakra jer je povezana samo s govornim i intelektualnim funkcijama. U sustavu “Četvrti Put” korelira s “nižim intelektualnim središtem”. Vjerojatno se razvio ili razvio zajedno s ljudskom sposobnošću za govor i apstraktno razmišljanje nešto što većini životinja nedostaje. Zato i ljudi bez duha imaju čakru grla i zato mogu biti intelektualno oštri i nemaju ograničenja u svojim govornim sposobnostima. Dakle to je jedna od donjih čakri u smislu funkcije.