Pronicljive dezinformacije o vanzemaljcima: 1. dio

Uvod

U narednim godinama, čovječanstvo se može suočiti s neporecivim javnim otkrivanjem vanzemaljske prisutnosti¹. Kritični izbori koji slijede pretvorit će se u tragične posljedice ako se donesu u neznanju, zbunjenosti, slabosti ili očaju. Stoga se moraju donijeti informirani izbori za zaštitu ljudskih sloboda. Ova knjiga govori o stjecanju razlučivanja u rješavanju budućih odnosa s vanzemaljskim silama gledajući i učeći iz njihovih trenutnih metoda obmane. Moramo razmotriti mogućnost tuđinske obmane kako bismo je mogli preduhitriti.

Razlikovanje mirnih i agresivnih vanzemaljaca je jednostavno. Teže pitanje je kako razlučiti između pozitivnih vanzemaljaca i negativnih koji se pretvaraju da su pozitivni. Ovo je pitanje važno jer istraživanja sugeriraju da nisu sve vanzemaljske frakcije iskrene ili imaju u srcu naše najbolje interese. Ako neprijateljske sile lukavo oponašaju dobronamjerne, onda svato ko odbija priznati tu mogućnost poziva na obmanu. Oni koji duboko istražuju prisutnost vanzemaljaca neizbježno će zaključiti da su takvi varalice već ovdje na zemlji i vode psihološki rat nad nama kako bi razoružali razlučivanje i stvorili unutar stanovništva rastuću želju za njihovim skorim dolaskom i vodstvom.

Ako uđemo u diplomatske odnose s varljivim snagama a da ih ne prepoznamo kao takve, bit ćemo osuđeni na ponavljanje povijesti posljednji put. Podsjetimo se kako su indijanci mijenjali vrijednu zemlju za bezvrijedne sitnice i prekršena obećanja ili kako i danas amerikanci trguju svojim slobodama za tiraniju u ime sigurnosti². Ako se to već dogodilo što sprječava da se ponovi? Ništa osim svijesti o drugačijem odabiru. Da bismo preduhitrili tu mogućnost moramo znati svoje prioritete i razviti oštro razumijevanje razlika između pozitivnih sila i negativnih varalica.

Pitanje kako možemo razlučiti između njih dvoje čvrsto će se povući na linč cijele obmane. Neki bi to mogli odbaciti pretpostavljajući da svi vanzemaljci moraju biti pozitivni da takva vježba razboritosti nije ništa drugo nego “ksenofobna paranoja”. Pa možda dopuštaju da se njihove pristranosti umiješaju u njihovu bolju prosudbu. Nažalost takav je stav danas uobičajen s obzirom na opseg i finese kampanje dezinformiranja o strancima. Toliko je zamršeno prilagođen ljudskim psihološkim slijepim točkama i emocionalnim slabostima da se zavaravaju svi osim najizbirljivijih i intuitivno pronicljivijih. Kao što se kaže put u pakao popločan je dobrim namjerama: bez obzira na to koliko se teži miru, ljubavi i napretku, bez potrebne svijesti o nepredviđenim situacijama rezultati mogu biti upravo suprotni.

Moje je čvrsto uvjerenje da istinski pozitivni vanzemaljci postoje i da su aktivni u našem svijetu ali da njihova prava priroda nije u skladu s očekivanjima građana. Umjesto toga varalice su ti koji se oblače u naše naivne znanstvene, kulturne, vjerske i spiritualističke pretpostavke kako bi utvrdili svoj imidž.

Bez znanja kakvi su doista pozitivni vanzemaljci, ljudi bi mogli prihvatiti lažnu alternativu. Dakle, moj cilj za ovu knjigu je ispitati neistine koje propagiraju varalice i u kasnijim dijelovima raspravljati o pravoj prirodi pozitivnih vanzemaljaca. To bi trebalo pružiti dobru osnovu prijedloga iz kojih perceptivni čitatelji mogu formulirati vlastite kriterije razlučivanja.

Istraživanje transcendentnih pojava

Mora biti potpuno jasno da je vanzemaljski fenomen po prirodi nebulozan. Pokušaj primjene krutih znanstvenih standarda objektivnosti na vanzemaljski fenomen je nepraktičan i nerealan. Znanost ima luksuz baviti se materijalnom stvarnošću koja je univerzalno provjerljiva ali vanzemaljski fenomen je složeniji i suptilniji od materijalnosti. Ne samo da uključuje inteligentna bića koja mogu odabrati koliko sebe otkriti i s kojima komuniciraju već su njihove interakcije s nama vođene međudimenzionalnom dinamikom koja zahtijeva ovisnost o promatraču.

Nedvosmislen dokaz o vanzemaljcima je osoban i neprenosiv³. Ta sklonost osobnom a ne objektivnom dokazu ne znači da je vanzemaljski fenomen subjektivan, jer bi subjektivnost implicirala da nema neovisno postojanje i samo je proizvod mašte. Niti je to objektivno, jer bi objektivnost podrazumijevala da ima svoje neovisno postojanje koje svatko može provjeriti. Umjesto toga ona u potpunosti nadilazi subjektivnost i objektivnost neovisnim postojanjem koje se otkriva samo na individualnoj, osobnoj osnovi.

Da bi se prodrlo u izvanzemaljski fenomen mora se posjedovati dobra intuicija oštre vještine promatranja biti fleksibilan u radu s vjerojatnostima i privremenim hipotezama umjesto pojednostavljenih crno-bijelih dihotomija, razviti dobar nos za otkrivanje dezinformacija, upoznati se s dostupnim istraživanjima do danas i kao bonus imati odgovarajuće osobno iskustvo s subjektom, kao i empatičnu sposobnost psihičkog otkrivanja neiskrenosti kod drugih. Ako nedostaje jedna ili više tih sredstava, dobro korištenje ostatka može nadoknaditi.

Te osobine su ono što sam i sam morao pozvati da razvijem izvanzemaljski scenarij predstavljen u ovoj knjizi. Trenutno odgovara svemu što sam doživio, istraživao, promatrao i intuicijom u životu. Što čini dobru teoriju? Da nije opovrgnuta činjenicama, najjednostavnija je teorija koja objašnjava poznate podatke bez potrebe za ignoriranjem proturazumljivih podataka, otkriva stvarni poredak iza stvari za koje se ranije smatralo da nisu povezane, mogu se osobno testirati i provjeriti, susreće se s kontinuiranom potvrdom novih podataka a u usporedbi s alternativama to je najvjerojatnija i intuitivno rezonantna teorija vjerna iskustvu i promatranju.

Posljednjih dvadeset godina proučavao sam širok raspon knjiga, časopisa, predavanja, dokumentarnih filmova, radijskih emisija, novinskih članaka, web stranica, web stranica i istraživačkih časopisa relevantnih za prisutnost vanzemaljaca. To je protumačeno u kontekstu mojih osobnih iskustava, intuicije, kritičkog razmišljanja i anegdota pouzdanih drugih. Iz toga sam sastavio minimalno složenu hipotezu o tome tko su glavni vanzemaljski igrači, koji je raspon njihovih sposobnosti, kako se obično djeluju i što to ukazuje na njihove moguće motive.

Koliko god moja teorija bila točna ili netočna, stvarna situacija je složenija od onoga što ovdje opisujem. Ako ništa drugo, neka ono što slijedi pokaže minimalnu razinu složenosti potrebnu za pristup vanzemaljskoj temi.

pis primarnih stranih vrsta

Počet ću s pregledom primarnih vanzemaljskih igrača: sivih, Reptila, bogomoljki i nordijaca. Imena su samo opisna. To su četiri ponavljajuća lika u legitimnim istraživanjima i literaturi o dezinformacijama o vanzemaljcima4. Naravno da postoje i drugi vanzemaljski tipovi ali oni nisu toliko istaknuti kao ova četiri koji se pojavljuju u izvoru za izvorom. Stoga ću preskočiti raspravu o manje vrijednim vanzemaljcima i usredotočiti se na one popularne.

Sivi

Sivi su najčešće susreli tip vanzemaljaca. Visoki su između tri i pet metara s nesrazmjerno velikim gomoljastim glavama. Njihova koža varira od dupinsko-sive do porculanske bijele i ima suhu, grubu, vrlo elastičnu teksturu. Kosa i ušne školjke su odsutne, nos i usta su vestigial. Sivi su poznati po svojim istaknutim očima, koje su mačje ili su potpuno opsidijanske ako su skrivene ispod tamne obloge. Oči im se kreću od malih do velikih, okruglih do bademovih oblika. Njihov način kretanja može se opisati kao brz i kao smija, ali robotski i bez milosti.

Poznato je da sivi doživljavaju paniku i frustraciju ali im nedostaju složene emocije poput empatije, suosjećanja, ljubavi i humora. To sugerira da njihovu svijest podržava primitivni reptilski dio mozga, dok je ostatak namijenjen psihičkim i intelektualnim funkcijama. Koje ih kvalitete čine korisnima je prerazvijeno, dok je ostatak smanjen. To su minimalistički oblici života optimizirani za namjeravanu funkciju.

Sivi su genetski modificirani, psihički poboljšani, transdimenzionalna radnička bića obdarena rudimentarnim osjećajem i računalnom inteligencijom. U svom najosnovnijem obliku oni su umjetno inteligentni, programabilni, organski roboti uzgojeni u posudama iz ubranih bioloških materijala. Sivi rade u skupinama, psihički povezani u um košnice, iako svaki ima određenu razinu autonomije.

Njihov DNK je modifikacija reptilskog genoma, optimizirana za maksimalne psihičke i kibernetičke kvalitete. Kibernetika znači da se njima može daljinski upravljati kada je to potrebno, funkcionirajući kao udaljene psihičke sonde, avatari ili portali kroz koje svijest njihovih nadređenih može privremeno djelovati. Dakle, iako su prema zadanim postavkama programirani ali inteligentni automati s vlastitom osnovnom sviješću, oni su lako opsjednuti ili kontrolirani vanjskom inteligencijom.

Sivi genom hibridizacijom može uliti psihičke i kibernetičke elemente u potpuno svjesnu vrstu. To proizvodi novu rasu koja je psihički snažnija ali svjesno kontroliranija. Visoki sivi s osjećajnim ponašanjem i individualiziranom sviješću ekstremni su primjer toga, dok su sivi u svom suštinskom obliku bespilotne letjelice kratkih radnika; prvi se često vide kako vode ili nadziru potonje. Bilo koji udio hibridizacije moguć je s bilo kojim brojem vrsta, uključujući ljude i životinje.

Sivi su ponekad fizički, drugi put naizgled eterični. Mogu se razlikovati između tih stanja ovisno o tome koliko su duboko projicirane ili dimenzionalno rotirane u našu dimenziju. Ako su dovoljno duboki da dijele istu razinu kao i mi, bit će potpuno fizički prema našim osjetilima. Ako samo djelomično, onda će biti nevidljivi našim očima, a opet vrebaju okolo kako bi promatrali i utjecali. Kada su fizički nevidljivi, sivi se još uvijek mogu intuitivno otkriti, vidjeti i pratiti od strane životinja i percipirati tijekom astralnih projekcija ili hipnopompijskog stanja svijesti.

Neki sivi nisu fizička bića, već misaoni oblici, koji su eterični konstrukti bez fizičkih tijela koja nemaju sposobnost materijalizacije u fizičkom. Više bi se koristili u svrhu ljudskog posjedovanja, utjecaja i praćenja, dok se opipljivi sivi koriste za fizičke zadatke poput rukovanja otetima.

Izvanzemaljci porijeklom iz druge dimenzije, koji zahtijevaju interakciju s ljudima bez samog prelaska dimenzionalne granice, mogu koristiti sivi kao udaljene sonde za psihičko svladavanje, upravljanje i izvlačenje ljudskih otetih iz fizičke ravnine. Ako se sivi uzgajaju iz bioloških materijala ubranih iz našeg svijeta, njihova tijela sastojala bi se od materijala koji su već prilagođeni našoj dimenziji, što im omogućuje lakši rad unutar našeg fizičkog okruženja. To bi bio glavni razlog zašto su sivi toliko rasprostranjeni u izvješćima o otmici.

Drugi razlog zašto se sivi tako često prijavljuju je taj što su prikladni frontmeni za vanzemaljske ili ljudske vojne frakcije koje žele zadržati vlastitu umiješanost u fenomen otmice skrivene u strateške svrhe. To uključuje reptilske, bogomoljke i nordijske vanzemaljske tipove. O njima se manje zna od sivih jer se rjeđe susreću i manje ih je. To ne znači da su manje uključeni u fenomen otmice; oni upravljaju svojim programima otmica iza kulisa i dopuštaju Sivcima da nastave sa svojim zadanim zadacima bez intervencije vlasti, osim ako to ne zahtijevaju okolnosti.

Reptili

Reptili su humanoidna bića s obilježjima sličnim aligatorima, uključujući vertikalne zjenice, ljuske, a ponekad i repove. Postoje različite frakcije i vrste reptila, iako svi dijele osobine vrlo inteligentnih i dobrih taktičkih stratega; neki čak imaju izvrsne vještine ljudskog jezika. Samo je mala manjina relativno dobronamjerne orijentacije⁵, dok se ostatak čini previše zatvorenim u svoju genetski programiranu predispoziciju prema psihopatiji, moći i kontroli. Potonji su obično uključeni u učestalost silovanja, mučenja i sakaćenja ljudi od strane vanzemaljaca⁶.

Reptili su transdimenzionalni i mogu se fizički manifestirati u našoj dimenziji tijekom ograničenog vremenskog razdoblja. Obično ostaju u svojoj dimenziji u eteričnijem stanju i daljinski upravljaju sivim bespilotnim letjelicama. Kada se križaju kroz jednog Sivog, mogu se daljinski hraniti emocionalnom energijom koju emitira prestrašeni oteti u blizini. Ova energija životne sile izvor je hrane i moći za sve međudimenzionalne vanzemaljce negativne orijentacije, kao što to čini za njihova eterična tijela i tehnologije ono što fizičko gorivo čini za naša fizička tijela i tehnologije. Reptili se vide rjeđe od sivi, ali poznato je da su jedan od njihovih nadređenih.

Bogomoljke

Bogomoljke su bogomoljke veličine čovjeka s trokutastim glavama, velikim zamotanim očima i dugim savijenim rukama. Rijetko se viđaju osim u društvu reptila ili sivih na brodovima. Njihova svijest je neemotivna, proračunata, ali vrlo vješta u tehničkim pitanjima. Vjerojatno rade kao tehničari specijalizirani za manipulaciju sviješću i programiranje uma, promjenu vremenske trake i dimenzionalni inženjering.

Nordijci

Nordijci izgledaju kao bijeli muškarci i žene. Obično su svijetle puti sa svijetlim očima i prvenstveno plavom kosom, iako neki imaju tamniju kosu. U usporedbi s prosječnim čovjekom, nordijci imaju tendenciju da imaju bolju građu, veće oči i veći rast. Oni su telepati i imaju nadljudsku inteligenciju. Nordijci su također međudimenzionalna bića koja obično postoje izvan dimenzionalnog vela, a razlika je u tome što su osjećajni nordijci relativno vještiji u projiciranju u našu fizičku ravninu dulje vrijeme od reptila, bogomoljki i sivih. Oni mogu i hodaju među nama u javnosti bez najave.

Nordijci spadaju u tri glavne kategorije. Kada se vidi kako rade sa sivima kao poslušnim asistentima, oni su vjerojatno servilni klonovi ili sintetički humanoidi, a ne stvarni osjećajni nordijci. Kada funkcioniraju kao kontrolori i nadzornici sivi, bogomoljki i Reptila, oni su nordijci negativne orijentacije. Kada su potpuno osjećajni, individualistički, etički i podržavaju slobodnu volju, oni su nordijci pozitivne orijentacije.

Stoga sama nordijska fiziologija nije pokazatelj orijentacije ili namjere. To dodatno kompliciraju pozitivni i negativni tipovi koji se glatko stapaju jedan u drugi blizu sredine spektra. Kvalitativno govoreći, negativniji nordijci imaju hladnoću iza očiju, pozitivni nordijci toplinu, a servilni nordijci određenu ispraznost.

Uključenost vanzemaljaca u ljudsku povijest

Koje god da su vanzemaljske grupe bile odgovorne za genetski inženjering ljudi i njihovo zasijavanje na raznim svjetovima vjerojatno više nisu s nama. Ipak, neki vanzemaljski tipovi, uključujući gore spomenute, napravili su vlastite modifikacije ljudskog genskog fonda u novije vrijeme. Te modifikacije uključuju genetsko programiranje ljudi s univerzalnim slabostima, predrasudama i nedostacima. Druga modifikacija je stvaranje krvnih linija sa specifičnim talentima, predispozicijama i sudbinama; konkretno, krvne loze s penchants za politički elitizam, borbenu superiornost, ili psihičku potenciju. Nijedna od današnjih vanzemaljskih skupina ne može s pravom tvrditi da je stvorila ljudsku vrstu, iako bi lažno preuzimanje zasluga pomoglo onima koji napreduju u negativnom programu.

Povijesni, mitološki, vjerski i arheološki zapisi ukazuju na to da su vanzemaljci u davna vremena otvoreno komunicirali s ljudima. Postojale su različite zaraćene vanzemaljske frakcije, svaka frakcija imala je svoje ljudske sljedbenike koji su ih vidjeli kao bogove i upleli se u njihove okršaje. Nešto od toga vidljivo je u starom zavjetu. s obzirom na biblijsku kronologiju, čini se da su počevši od oko 1,000 B.C. interakcije između ljudi i vanzemaljaca postale prikrivenije, prelazeći iz “bogova” koji otvoreno hodaju zemljom na privatne sastanke s odabranim pojedincima, dvosmislena viđenja i subjektivne vizije.

Dok je za društvo u cjelini vanzemaljska prisutnost izblijedjela iz tangibilnosti u mit, vanzemaljske frakcije nastavile su tajno napredovati u svojim programima. To je uključivalo uspostavljanje ljudskih tajnih bratstava kojima su povjerena posebna znanja i moći da oblikuju tijek civilizacije i djeluju u skladu s ciljevima svojih stranih dobročinitelja. Tajna društva razlikovala su se u svojim orijentacijama, neka su bila sklona svjetskoj dominaciji i gomilanju znanja, druga zadužena za zaštitu ezoteričnog znanja od zlostavljanja i protutežu silama korupcije.

ogu li ljudski umovi shvatiti vanzemaljske motivacije?

Što se tiče vanzemaljskih namjera, moramo prepoznati da, iako su vanzemaljci različiti od nas na mnogo načina, na druge načine su vrlo slični. Najčešće prijavljeni tipovi – bilo nordijski, reptilski, sivi ili bogomoljka – humanoidni su, imaju torzo s dvije noge i dvije ruke, glavu s dva oka, usta i nos. Oni su smrtni, zahtijevaju hranu i putuju u vozilima. Oni mogu komunicirati telepatski, a ponekad i verbalno s ljudima.

Prema informacijama otetih, kontakta i insajdera, većina njihovih navodnih međuzvjezdanih točaka podrijetla – Sirius, Arcturus, Procyon, Plejades, Zeta Reticuli – udaljena je manje od stotinu svjetlosnih godina od zemlje. To je 0,1% promjera mliječne staze. Sličnost i blizina toliko su značajni da se vrlo vjerojatno bavimo našim kozmičkim rođacima, bilo budućim evolucijskim izdancima ljudske rase koji su putovali u prošlost, vanzemaljcima koji su nas genetski modificirali na svoju sliku ili drugim varijantama humanoidnog predloška zasijanog na drugim svjetovima u ovom sektoru galaksije.

Stoga vanzemaljski motivi nisu toliko strani da bi bili potpuna misterija za naše ljudske umove. Možemo nazrijeti njihov način razmišljanja i namjere kroz dovoljno široka i duboka istraživanja, osobnu interakciju, vidovitost ili čak iskorištavanje preostalog znanja od toga da su bili izvanzemaljski u drugim inkarnacijama.

Ono što ne uspijeva je intelektualizacija iz uobičajenih znanstvenih ili vjerskih pretpostavki o tome koji bi mogli biti njihovi motivi uz odbacivanje podataka iz manje konvencionalnih izvora. Vanzemaljska obmana oslanja se na ove naivne pretpostavke kako bi izgradila pretjerano pojednostavljenu antropomorfnu masku uvjerljivosti kako bi sakrila svoje prave namjere.

Što opservacijski podaci otkrivaju o vanzemaljskim sposobnostima

Razumijevanje vanzemaljskog plana nije lako ali također nije nemoguće. Može mu se pristupiti, čak i samo djelomično, kroz neuobičajenu intuiciju, svijest i razlučivanje. Prvi korak je stjecanje boljeg razumijevanja njihove prave prirode i sposobnosti. Ispitajmo što istraživanja NLO-a i otmica otkrivaju do sada.

Vanzemaljski brodovi mogu izgledati veći iznutra nego izvana, brzo ubrzavaju do ekstremnih brzina, putuju nadzvučnim brzinama bez izazivanja zvučnih buma, oštro skreću bez inercijskih nuspojava, skaču između lokacija kao da se teleportiraju i postaju nevidljivi. Kada lebde na malim visinama iznad automobila i zgrada, obično se čuje zvučno pulsirajuće zujanje. Čini se da njihov mehanizam lebdenja uključuje pulsirajuća gravitacijska polja sintetizirana iz zasebnih valnih oblika kako bi se proizveo usmjereni potisak⁷.

Sve to ukazuje na ovladavanje tkivom prostorvremena. Vanzemaljska tehnologija može promijeniti lokalni gravitacijski potencijal za promjenu vremenske brzine, poništavanje inercije i komprimiranje prostora za promjenu fizičke ljestvice. Nevidljivost i teleportacija sugeriraju da imaju pristup i hiperprostoru, lagano se krećući u hiperprostor kako bi postali nevidljivi ili u potpunosti prečacem do druge lokacije. Njihova je tehnologija stoga ultra-relativističke i hiperdimenzionalne prirode.

Vanzemaljci mogu hodati ili plutati kroz čvrste zidove. Koristeći plavu zraku koju emitira vanzemaljski brod vani, mogu ciljati, levitirati i izvući otetog iz svog doma kroz čvrste staklene prozore, tanke zidove i druge neferozne barijere. Oteti se ne dematerijalizira u energiju ili male čestice, već klizi kroz barijeru poput jednog lista papira preko drugog.

Vanzemaljska tehnologija omogućuje stvaranje crvotočina ili kratkih vodova kroz hiperprostor između udaljenih točaka u prostorvremenu. To se može manifestirati kao portal koji se otvara u spavaću sobu otetog i vodi do podzemne baze.

Oteti mogu doživjeti nagli prestanak prirodnih vanjskih zvukova (poput cvrkutanja cvrčaka) tijekom početka otmice. Oni također mogu primijetiti promjenu tlaka zraka, uznemirujuću promjenu razine kontrasta svjetlosti i sjena u prostoriji, jantarnu nijansu u zraku i osjećaj kao da se teški veo ili staklenka za zvono spušta preko njih ili neposrednog područja8. To ukazuje na to da se lokalno područje dimenzionalno izolira od okolnog prostora i odvaja od okolnog vremenskog toka tako da se za potencijalne svjedoke izvan mjehurića otmica dogodi u jednom trenutku i time izbjegne njihovo promatranje. Inače bi otmice bile nemoguće u prometnim urbanim područjima. Mjehurić također proizvodi pomaknuto okruženje koje je dolaznim otmičarima lakše raditi unutra jer ih susreće na pola puta.

Otmičari također imaju fiziološku i psihološku kontrolu nad svojim metama. Otmice na cesti uključuju vozača koji dobiva iznenadni neodoljivi poriv da stane. Oteti kod kuće koji još ne spavaju mogu osjetiti snažan pritisak da brzo legnu i odu na spavanje ili osjete da im snaga volje i samokontrola izmiču dok se veo težine spušta preko njih. Sivi imaju telepatsku sposobnost da obuzdaju otete, izazovu ili uklone strah i izazovu privremenu paralizu.

Nisu sve otmice fizičke. Neki ne uzimaju tijelo, već dušu, točnije eterična i astralna tijela, koja se tijekom spavanja prirodno odvajaju od fizičkog tijela i lebde nad njim. Dušu odvodi vrtložna vučna zraka i odvodi dimenzionalno prema gore gdje otmičari izvode razne snimke i manipulacije na njoj prije nego što je vrate u tijelo. Oteti je rijetko svjestan bilo čega od toga, osim ako se slučajno ne probudi dok je izvan tijela, u tom slučaju moguće je boriti se protiv vučne zrake i izbjeći otmicu duše čistom snagom volje da se vrati u tijelo i probudi. Dakle, međudimenzionalni vanzemaljci sposobni su izravno manipulirati nefizičkim komponentama ljudskih bića a ne samo fizičkim.

Sve navedeno je, uglavnom, općepoznato u istraživanju otmica. Manje je poznat stupanj do kojeg vanzemaljci mogu manipulirati mislima, osjećajima, percepcijama, životnim događajima i samom poviješću. Još manje poznate su njihove ezoteričnije i nefizičke motivacije. Informacije o njima moraju biti destilirane iz područja izvan uobičajenog raspona istraživanja otmica. Dolazi iz privatnih osobnih iskustava povezanih s onima drugih, puno pažljivog promatranja i testiranja, prijedloga i inspiracije iz nekonvencionalnih izvora i kreativnog rješavanja zagonetki s dijelovima koji se na površini čine nepovezanim s fenomenom otmice, poput ideja koje se nalaze u okultnim, gnostičkim, šamanskim, vjerskim ili duhovnim djelima, na primjer. O tome će se raspravljati u sljedećem dijelu.

Nastavite na 2. dio »

Bilješke

¹ Ova se procjena temelji na nekoliko čimbenika, uključujući: 1) stopu kojom se javnost aklimatizira na postojanje stranaca, 2) brzinu kojom klimatske, ekonomske i političke nestabilnosti idu prema uvjetima zrelim za intervenciju vanzemaljaca, 3) što je otetima i kontaktima rečeno u vezi s završetkom programa hibridizacije vanzemaljaca i vremenom kontakta vanzemaljaca s čovječanstvom u cjelini, 4) potencijalno razorni učinci solarnih baklji i IKM-ova (izbacivanje koronarne mase) tijekom vrhunaca ciklusa i 5) osobna zapažanja o trenutnoj spremnosti pojedinaca koji će vjerojatno igrati uloge u galaktičkoj diplomaciji i koliko će im još godina trebati da dosegnu punu zrelost za zadatak. Kada je ovaj članak objavljen 2008. godine, predvidio sam da će se to dogoditi do 2018. godine. Stvari su se približile 2009.-2011., ali su se onda povukle. Vremenska tablica pomaknula se zbog novih čimbenika koji su se pojavili, poput porasta populističkog otpora i širenja svijesti o scenariju obmane vanzemaljaca. Od 2021. godine stavio sam najveću vjerojatnost objavljivanja u razdoblju 2022. – 2024., a najkasnije do 2032.

² Pogledajte saveznici čovječanstva: druga knjiga (ljeta, 2005.) za veću razradu paralela između domorodaca i istraživača vlastite povijesti i onoga s čime ćemo se uskoro suočiti.

³ Metafizička, hiperdimenzionalna i inteligentna priroda vanzemaljske prisutnosti čini da fenomen NLO-a funkcionira poput makroskopskog kvantnog fenomena ovisnog o promatraču. To dovodi do načela nesigurnosti kojim se sprečava univerzalna sigurnost. Dakle, što je univerzalniji dokaz o vanzemaljcima, to su dokazi manje uvjerljivi, kao kod snimljenih viđenja NLO-a, koja, unatoč tome što ih je itko mogao vidjeti, previše nedostaju u detaljima da bi bila uvjerljiva. Suprotno tome, što su dokazi uvjerljiviji, to je manje univerzalan dokaz, kao što se događa s otetima koji imaju neporeciv osobni dokaz o svojim iskustvima, ali nisu u stanju zabilježiti i tako podijeliti svoja iskustva.

⁴ Pogledajte resurse navedene na kraju ove knjige, posebno sljedeće: Angelucci, Jadczyk, The Blue Planet Project, Turner, Jacobs, Andrews, Delicado, Fore, Valerian, Lorgen i Royal.

⁵ Što se tiče mogućnosti dobronamjernih reptila, to su posredno sugerirali The Lacerta Files, The Convoluted Universe Book Two (Cannon, 2005, str. 272-300) i televizijske emisije poput V: Miniseries i Stargate SG-1 gdje su peti koloministi radili u redovima negativnih vanzemaljaca kako bi potkopali svoju kontrolu. Ako dobronamjerni reptili postoje, vjerojatno bi se vrlo nisko zadržali.

⁶ Takve pojave dokumentirane su u djelima Eve Lorgen, Jamesa Bartleyja i Karle Turner, između ostalih.

⁷ Vidi nekonvencionalni leteći objekti (Hill, 1995) za znanstveno istraživanje pogonskih sustava NLO-a. Kroz proces eliminacije autor je zaključio da su korištena pulsirajuća gravitacijska polja. Ako je tako, tada bi usmjerenost bila moguća kroz fazni niz terenskih emitera.

⁸ Kasiopaejski transkripti objašnjavaju jantarno nijansiranje kao krvarenje iz “četvrte gustoće” (višedimenzionalno područje). Primijetio sam to i promjenu u kontrastu osvjetljenja tijekom početka otmice. Sight Unseen (Hopkins i Rainey, 2004) spominje jantarno nijansiranje. Chasing Phantoms (Conti, 2009) također pripovijeda o ovom fenomenu i efektu staklenke zvona.